Probiotici su po definiciji Svjetske zdravstvene organizacije „živi mikroorganizmi koji, kada se primjene u adekvatnoj količini, povoljno utiču na zdravlje domaćina“. Iz definicije je jasno da pozitivan efekat na zdravlje nije rezervisan ni za jednu grupu mikroorganizama, iako se vrlo često komunicira da su probiotici pripadnici rodova Lactobacillus i Bifidobacterium. Tako će mnoge iznenaditi činjenica da postoji probiotski soj bakterije Escherichia coli, koja je tradicionalno, sa razlogom, prepoznata kao patogena bakterija! Soj E. coli Nissle 1917 je probiotik koji, između ostalog, može značajno da poveća stopu preživljavanja prijevremeno rođenih beba, i ovo je, neosporna, klinički dokazana činjenica. Kliničko dokazivanje je, zapravo, u osnovi definicije probiotika – jer bez njega ne može se tvrditi da postoji bilo kakav pozitivan efekat nekog mikroorganizma, čak i kad njegovo ime sadrži „Lactobacillus“ ili „Bifidobacterium“. Neophodnost kliničkih dokaza leži u raznovrsnosti mikrobnog svijeta, koja je ogromna pa tako mikroorganizmi svrstani u istu vrstu, zapravo, mogu da budu veoma različiti. Ilustracije radi, na nivou nasljednog materijala (DNK) svi ljudi, kao pripadnici iste vrste, dijele preko 99.9% sličnosti. Pripadnici iste mikrobne vrste na nivou DNK su samo 70% slični. Dakle, skoro trećina svih funkcija koje obavlja mikroorganizam su specifične samo za soj a ne za vrstu kojoj mikroorganizam pripada. Zbog ove varijacije moguće je da u okviru iste vrste postoje i probiotski i patogeni sojevi – i ovo je najbolje ilustrovano na primjeru pomenute E. coli. Iako kod tipičnih probiotskih grupa mikroorganizama poput Lactobacillus-a ne postoje tako dramatične razlike u funkciji različitih sojeva, probiotski efekat je definitivno specifičan za soj. Tako je poređenjem nekoliko sojeva Lactobacillus rhamnosus-a pokazano da soj koji se koristi za proizvodnju fermentisanih proizvoda od mlijeka (sličnih jogurtu) nema sposobnost da preživi digestiju i da se nastani u crijevima čoveka.

Sa druge strane, probiotski soj Lactobacillus rhamnosus -a ima piluse (izrasline, poput dlaka na ćeliji) pomoću kojih se vezuju za crijevo čoveka, ali nema sposobnost da od mlijeka napravi jogurt (ne prevodi laktozu u mliječnu kiselinu). Zbog ove razlike u osobinama, bilo bi potpuno neadekvatno zamijeniti uloge ovim sojevima. Tako bi se primjenom probiotika u industriji mliječnih proizvoda dobilo pokvareno mlijeko umjesto fermentisanog mliječnog proizvoda, dok konzumacija mliječnog starter soja ne bi dovela do povoljnog zdravstvenog efekta kakav izaziva probiotski Lactobacillus rhamnosus. Zbog velike razlike u efektu sojeva izuzetno je značajno pri preporuci probiotika provjeriti koji soj je potrebno primijeniti za koju indikaciju. Kao što mudar košarkaški trener ne bi uveo u utakmicu Novaka Đokovića, umjesto Nikole Jokića, tako i mudar ljekar treba pacijentu preporučiti probiotski soj sa dokazanim efektom za indikaciju koja se liječi. Danas na tržištu postoje probiotici za tretman dijareje izazvane antibioticima, ali i probiotici za stimulaciju imunskog sistema, za ublažavanje ekcema itd. a nedavno je patentiran i prvi probiotik protiv depresije. U ovako širokoj paleti aplikacija, jasno je da nije svejedno koji probiotik koristimo za koju indikaciju, dok je u slučaju tretmana dijareje izazvane antibioticima, na koju više sojeva ima klinički dokazanu efikasnost, izbor baziran na snazi naučnih dokaza i pouzdanosti proizvođača. Iako na prvi pogled djeluje slično, odabir probiotika nije analogan odabiru varijante generičkog lijeka različitih proizvođača, jer probiotici različitih proizvođača sadrže različite sojeve a time i suštinski različite proizvode koji se samo nazivaju zajedničkim imenom „probiotik“.

Mirjana Rajilić Stojanović, docent na katedri za Biohemijsko inženjerstvo i biotehnologiju TMF